Legionarska bolest u hotelu: ko prijavljuje bolest ili smrt

Član 1 stav 1 tačka 2 austrijskog Zakona o epidemijama navodi bolest i smrt od legionarske bolesti kao slučajeve za prijavu. Hotel zato nije automatski nadležan za svaku prijavu kada je pogođen gost. Član 3 navodi više lica i organa čija obaveza zavisi od konkretnih činjenica. Ugostitelj je naveden za smještena ili zaposlena lica, uz zakonski redoslijed i podređeno pravilo.

Za objekat je važna tačna razlika. Da li postoji potvrđena bolest, smrt, pogođeni zaposleni ili samo simptomi i nejasna poruka? Ovaj tekst obrađuje obavezu prijave prema austrijskom Zakonu o epidemijama iz 1950. godine. Prijava gostiju, boravišna taksa, pitanja vodnog sistema, higijenske mjere i ugovorni zahtjevi iz putovanja imaju posebna pravila.

Član 1 Zakona o epidemijama razvrstava bolesti kod kojih postoji obaveza prijave. Legionarska bolest nalazi se u članu 1 stav 1 tačka 2. Ta odredba navodi bolest i smrt od legionarske bolesti. Njena formulacija razlikuje se od tačke 1, koja za tamo navedene bolesti izričito obuhvata i slučajeve sumnje.

Ova razlika postavlja važnu granicu za objekte za smještaj. Kašalj, temperatura ili bolest disajnih puteva sami po sebi ne dokazuju legionarsku bolest. Opšta sumnja zato nema automatski isti zakonski tretman kao prijavljena bolest ili smrt prema članu 1 stav 1 tačka 2. Objekat ne može zamijeniti medicinsku procjenu.

Mjesto na kojem je osoba mogla biti izložena može biti važno za kasniju procjenu javnog zdravlja. Da li su hotel, vodna instalacija ili druga sredina epidemiološki važni pripada procjeni stručnih lica i nadležnih organa. Ugostitelj ne treba sam da izvodi uzrok, graničnu vrijednost ili odgovornost iz vlastitih opažanja.

Član 3 stav 1 Zakona o epidemijama navodi lica i organe koji su obavezni da podnesu prijavu. Među njima su ljekar koji je pozvan, laboratorija koja dijagnostikuje uzročnika, stručne osobe koje njeguju bolesnika i druga lica navedena u zakonu. Konkretna obaveza zavisi od liječenja i od toga ko je prisutan.

Hotel zato treba razjasniti ko je utvrdio medicinski nalaz i koji su kontakti već uključeni. Ordinacija ili laboratorija mogu u konkretnom slučaju već pripadati zakonskom krugu obaveznih lica. Hotel ne preuzima njihove uloge vlastitom dijagnozom. Treba sačuvati informacije, kontakte i vrijeme kako bi put prijave ostao provjerljiv.

Pregled smještaja i prijema gostiju objašnjava opšti okvir za objekte za smještaj. Prijava gosta prema Zakonu o prijavi boravka odvojena je od prijave zarazne bolesti prema Zakonu o epidemijama. Za ta dva postupka potrebne su odvojene evidencije.

Član 3 stav 1 tačka 7 navodi vlasnike ugostiteljskih objekata i njihove službeno odobrene zamjenike. Odredba se odnosi na lica koja su kod njih smještena ili zaposlena. Hotel zato može ući u krug zakonski obaveznih lica kada je pogođen gost ili zaposleni.

Član 3 stav 2 dodaje podređeno pravilo. Lica navedena u toj odredbi, među njima i ugostitelji iz tačke 7, obavezna su da prijave samo ako ranije navedeno lice iz zakonskog redoslijeda nije prisutno. Objekat ne treba pretpostaviti da je nadležan samo zato što je pogođeno lice bilo gost. Treba razjasniti put prijave i primarna lica koja postoje u konkretnom slučaju.

Korisna je kratka interna bilješka o nadležnosti. U njoj treba navesti primljenu informaciju, zakonsko lice ili organ koji je kontaktiran, da li je prijava potvrđena ili obećana i ko u objektu vodi dalju komunikaciju. Bilješka ne zamjenjuje prijavu, ali sprečava miješanje uloga.

Član 1 stav 1 tačka 2 obuhvata i smrt od legionarske bolesti. Hotel treba zabilježiti da li je medicinski uzrok povezan s legionarskom bolešću utvrđen ili saopšten. U evidenciji treba razlikovati opažanje osoblja, izjavu porodice i medicinski nalaz.

Član 3 stav 1 tačka 10 navodi ljekara za pregled umrlih kao lice koje je obavezno da prijavi. Zavisno od događaja, važna mogu biti i druga lica iz zakonskog spiska. Hotel ne zamjenjuje ljekara za pregled umrlih, medicinske službe ili nadležni organ vlastitom procjenom. Treba omogućiti pristup potrebnim podacima i sačuvati primljenu komunikaciju.

Smrt otvara i organizaciona pitanja u vezi sa sobom, porodicom i ličnim stvarima. Ti koraci ne smiju prikriti obavezu prijave. Medicinske i lične podatke treba dijeliti samo s licima i organima kojima su potrebni za njihov zadatak.

Formulacija člana 3 stav 1 tačka 7 odnosi se na smještena ili zaposlena lica kod ugostitelja. Čistačica, kuhinjski radnik, recepcionar ili drugi zaposleni zato se ne smiju izostaviti samo zato što nisu bili gosti. Odlučujuća je zakonska veza s pogođenim licem i konkretni put prijave.

Slučaj zaposlenog može otvoriti više pravnih oblasti. Medicinsku njegu, prijavu prema Zakonu o epidemijama, podršku iz radnog odnosa i eventualne prijave drugim organima treba procijeniti odvojeno. Objekat ne treba dijagnozu širiti kroz personalni dosije. Informacije treba ograničiti na osobe kojima su potrebne radi njege, sigurnosti ili komunikacije.

Interna evidencija treba navesti primljenu informaciju, vrijeme, potvrđenu medicinsku ili službenu nadležnost i preduzete komunikacijske korake. Pretpostavke o uzroku ili optužba za krivicu ne pripadaju prvoj bilješci o nadležnosti.

Za procjenu nadležnosti potreban je uređen činjenični zapis. Zavisno od potrebe, to mogu biti interna oznaka lica, period boravka ili zaposlenja, vrijeme primljene poruke, izvor informacije i podatak da li je bolest ili smrt medicinski potvrđena. Treba evidentirati samo podatke potrebne za konkretan zadatak.

Važan je i redoslijed kontakata. Zabilježite kada je objekat kontaktirao ordinaciju, laboratoriju, ljekara za pregled umrlih, organ vlasti ili drugo relevantno mjesto. Potvrde, e-mailove i bilješke razgovora treba čuvati tako da su sadržaj i vrijeme razumljivi. Nejasno sjećanje nakon više dana otežava utvrđivanje nadležnosti.

Pojmovnik o obavezi prijave objašnjava odvojenu prijavu gosta prema Zakonu o prijavi boravka. U spisu ovog događaja treba označiti da li se radi o unosu u evidenciju gostiju, prijavi prema Zakonu o epidemijama ili drugoj komunikaciji. Različiti pravni osnovi zahtijevaju različite evidencije.

Nakon primljene informacije objekat prvo treba razjasniti medicinsku i službenu nadležnost. Akutni zdravstveni rizik rješava se preko predviđenih medicinskih i službenih kanala. Hotel može sačuvati informacije i pomoći pri kontaktu. Ne treba unaprijed utvrđivati dijagnozu ili uzrok.

Za internu organizaciju treba odrediti odgovornu osobu i koristiti zaštićenu evidenciju. Zaposleni treba da dobiju samo informacije potrebne za njegu, sigurnost ili komunikaciju. Medicinske pojedinosti o gostu ili zaposlenom ne treba saopštavati drugim gostima ili javnosti.

Da li se soba zatvara, instalacija pregleda ili preduzimaju druge mjere zavisi od nalaza i uputstava nadležnih organa. Sama poruka o simptomu ne znači automatsko zatvaranje cijelog objekta. Potvrđen ili službeno razvrstan slučaj ipak treba obraditi brzo i ozbiljno.

Prijavu zarazne bolesti treba odvojiti od prijave gosta prema Zakonu o prijavi boravka. Prijava gosta evidentira zakonom propisane podatke o smještaju, dolasku i odlasku. Ona ne odgovara na pitanje da li se bolest ili smrt prijavljuju prema Zakonu o epidemijama. Uredna evidencija gostiju zato ne zamjenjuje provjeru prema članovima 1 i 3.

Boravišna taksa, pregled vodne instalacije i higijenske ili obrtne mjere imaju vlastite uslove. Ovaj tekst ne određuje tehničke granične vrijednosti i ne daje uputstva za sanaciju. Ta pitanja treba razjasniti s nadležnim organom i stručnim licima.

Paket-putovanje može otvoriti dodatne obaveze organizatora putovanja ili zahtjeve putnika. Tekst o pomoći tokom paket-putovanja obrađuje ugovornu ravan. Ona se mora odvojiti od obaveze prijave ugostitelja.

Nove članke i pravne informacije kancelarije primajte uz BRANDaktuelle Rechtsnews. Pretplatite se na bilten.